Sveti Vinko
Toliko je toga lijepog izrečeno o svetom Vinku.I spravom, jer on je to i zaslužio. Duhom,vjerom, strpljenjem, a nadasve trpljenjem.
Bio je ranokršćanski mučenik , đakon Vincentius u Saragozi. Živio je u 4.stoljeću, za vladavine zloglasnog Dioklecijana. Bio je grozno mučen da bi se odrekao vjere i svog biskupa Valerija koji je imao govornu manu. Zajedno sa njim dovučen je u lancima u zatvor iz kojeg je biskup nedugo pušten a Vinko zadržan, podvrgnut mnogim surovim mučenjima, razapinjan kukama i bičevan. Na koncu je bačen u ćeliju u kojo je po podu bila razbacana polomljena grnčarija. Da bi uzdrmali njegovu upornost, nakon tolikih muka, smješten je u luksuzan krevet, na kome je i uzdahnuo.
Njegovo tjelo bačeno je lešinarima, ali ga je obranio gavran. Nakon toga bačeno mu je more, isplivalo na obalu te je pokopan na današnjem Rtu svetog Vinka ( Cabo de sao Vicente, Algavre, južni Portugal ).
Njegove relikvije čuvaju se i štuju u mnogim gradovima. Njemu u čast, kao zaštitniku ludbreškog vinogorja , postavljen je kip sa vidikovcem.
Sv. Vinko mrtav je zemaljskim životom, ali živ i trajno prisutan među nama svojim djelima, a njegova dosljednost i upornost vodilja su ludbreškim vinogradarima – gostoljubivim težacima.
....Koliko puta nas život baca na sve strane, čas smo iznad vode života, čas nas prekrije val, ne budemo li uporni u svojim životnim nakanama, zli bi mogao zavladati. Stoga, upornost, upornost i samo upornost. I vjera, zar ste sumnjali?
